Dragi moji,
Ne znam da li će ovo biti dobro ali ništa me ne košta da pokušam, zar ne? Nisam mnogo vična sa rečima ali polako, ima se vremena za učiti, mlada sam
Pre nego što sam počela sa blogom razmišljala sam o čemu pisati? I odlučila sam...pisaću o svemu što mi je na duši, na kraju iskrenost je ono što se najviše ceni. Pustiću da me reči spontano vode. Za početak, red je da se predstavim- ja sam farmaceut po opredeljenju a umetnik po ubeđenju, imam 28 godina, čoveka koga volim i koji mene voli (mlađi je od mene 5 godina a zreliji :D).Inspiraciju za pisanje nije teško naći. Dovoljno je da se okreneš oko sebe, oslušneš okolinu i eto reči.
Moj život se deli na dva dela. Pre upoznavanja Dragog i posle. Ukratko o onome pre...škola, fakultet, i opet ponovo. Poenta života-biti dobra ćerka i ne obrukati familiju. To tako krene...a onda ih na to navikneš.
Drugu polovinu čini on. I lepo je. Baš, baš. Međutim, šta se dešava ako mama i dalje želi dobru ćerku a ona je previše odrasla za to? Dešava se katastrofa!
Znam da roditelji žele sve najbolje za njihove mezimce, ali da li nekada u tome preteraju? Da, preteraju i to mnogo. Ta se briga polako pretvori u mešanje u život što nikako nije dobro i frustrira.
Kada je pravi trenutak reći "Hvala, ali ja sada moram da idem."?
Do svoje 26. godine živela sam sa roditeljima, a onda je došlo vreme da se pokupe stvari. E, tu kreće haos. Zašto, kako? A onda kad se desi "Kad ćeš da dođeš, zašto nisi?
Savet za sve je ne dozvoliti da vas pokoleba jer ste u suprotnom nagrabusili! Mame jesu dobre, ali nekada im se prosto mora postaviti granica i nemojte misliti da ste loši ako se borite za svoju privatnost.
Da vam kažem za kraj, to su tipična SRPSKA POSLA!